Evanđelje po Luciferu

Sjećate se onih priča kako direktor japanskih željeznica napravi sepuku (harakiri) ako vlak kasni više od 30 sekundi?

Nije baš tako, ali blizu.

A gledajte o čemu mediji danas javljaju: Direktor tokijske burze podnio je ostavku zbog kaosa koji je na Burzi nastao, i 300 milijuna dolara štete, nakon jednog krivog poteza jednog debelog prsta. Neki je broker, naime, nešto malko pobrkao, pa je gomilu jedinica prodao po cijeni od jedan jen po dionici, umjesto 650 jena. Pa je došlo do lančane reakcije, kaosa i raspada burze, što je nanijelo štetu japanskoj privredi, pa i šire.

Takvi se potresi zbog nečije greške svako malo događaju. A onda i potresi koji nastaju bez ikakve greške, ali i bez namjere.

Nakon ekonomskog sloma ranije hvaljenih «azijskih tigrova» 1997. g, slavni ekonomist Jeffery Sacht pokazao je kako je liberalizacija financijskog tržišta dovela do ultranestabilnosti, koja je dovela do kraha, iako racionalnog razloga za to nije bilo.

A razlog je u tome što je novac iluzija. O tome sam već pisao u tekstu Prekoračenje minusa vodi u pakao

Da biste shvatili djelovanje financijskih tržišta, bolji od svih sveučilišnih udžbenika je film Mary Poppins. U jednoj sceni, u banci, dječaku uzmu novčić i on zagalami "vratite mi moj novac!". Neka uplašena starica čuje da je banka prestala isplaćivati novac i zagalami da odmah želi povući svoj ulog, panična vijest se proširi, svi navale na šaltere da podignu sav svoj novac. Banka naravno nema toliko gotovine na zalihi, i prijeti joj propast, iako je inače zdrava.

Tako, doslovce, to funkcionira na svjetskom nivou. Kad se proširi neka lažna informacija, može izazvati katastrofalne štete prije nego se strasti smire.

A u današnjem globaliziranom svijetu brzina širenja informacija, kao i brzina reakcije financijskih mešetara, ograničena je jedino brzinom svjetlosti.

Tako financijski kapital postaje beskonaćno moćan, i ostvaruje profit desupstancijacijom, a ne kapitalizacijom (Slavko Kulić).

Kapital je »medij transformacije prošlosti u budućnost, ideje u stvarnost«. (Lokin, 2000:137) Ali: »Međutim, budućnost ne postoji, ona je tek predodžba, umišljaj ohologa ljudskog duha.« (Lokin, 2000:14) A ta predodžba danas nije materijalizirana čak ni na papiru.

Novac je iluzija. »Razum daje tim komadićima papira stvarnu vrijednost i izuzetno razrađenu moć. Iluzija novca drevna je i univerzalna, prisutna u svakoj transakciji i apsolutno nužna u svakoj razmjeni. Novac vrijedi samo ako svi vjeruju u njega.« (Greider, 1987/1991:202)

»Volstritski investitor postiže ono što alkemičari nisu mogli - stvaranje zlata od otpadaka, stvarno bogatstvo od pukog papira, živ organizam od sirovih brojeva. A ipak je to još samo iluzija. (…) Igra Wall Streeta - da novac raste - nema zadovoljavajući kraj zato što nema vidljive točke na kojoj se mogućnosti gase. Umjesto toga, ona samo povećava glad.« (Greider, 1987/1991;212)

»Povezana s elektronskim novcem, novcem koji postoji samo u obliku brojeva u kompjutorima, suvremena se svjetska ekonomija ne može uspoređivati ni sa čime iz prijašnjih vremena. U novoj globalnoj, elektronskoj ekonomiji menadžeri fondova, banaka, korporacija, isto kao i milijuni individualnih investitora, mogu prenijeti ogromne količine kapitala s jednog kraja svijeta na drugi jednim klikom miša. Čineći to, oni mogu destabilizirati ekonomije koje su se činile čvrstima poput stijene, što se i dogodilo u istočnoj Aziji.« (Giddens, 2000:60-61)

Potpuna nestabilnost. Ono, u čemu ja uživam. Novac je jedna od mojih najuspješnijih laži. A vi ćete ipak i dalje u nju vjerovati. Ne možete si pomoći.