Evanđelje po Luciferu

Evo moja me zaokupljenost stvarima drugim, koju biste mogli shvatiti i kao lijenost, :) potakla da nešto o toj temi napišem.

Nekoliko sam puta spominjao, recimo ovdje, kako ja, Sotona, ozbiljno shvaćam svoj posao, marljivo radim i obavljam svoju dužnost, po čemu sam bliži protestantskom, nego katoličkom duhu.

A istovremeno, jer sam u sebi podijeljen i sam sebi proturječim, uživam u lijenosti.

Jer je lijenost uvjet za kreativno, za stvaranje onih krijesnica svijetla koje čine ljepotu noći.

I naravno potičem ljude na lijenost, da bih ih dobio u svoje carstvo. Jer lijenost je, stara je izreka, koju je prihvatio i tako veliki filozof kao Imanuel Kant (inače: bio je pametnjaković, ok, ali istovremeno i frustrirani masturbant), mati svih poroka! Raditi, kažu, treba marljivo.

Ma da ne bi!

Mladi Karl Marx jednom je napisao, u svojim mladenačkim bilješkama, da rad treba ukinuti! Pa je do izazvalo oduševljenje kod nekih i sablazan kod drugih, kada su njegovi rani radovi bili 1930-ih godina objavljeni (pa je i njihovo objavljivanje u Zagrebu 1953. bilo značajan događaj), i potakli struju koja je samu sebe samodopadno nazvala "stvaralački marksizam" (zamrla i nestala sa scene do kraja 1970-ih godina, ali i dalje nemali broj nezadovoljnim mladih na ljevici pod utjecajem je te struje, jer nema ništa bolje).

A 1985. godine u Ljubljani je, u prkos radišnim i dosadnim Slovencima, bio objavljen zbornik tekstova naslovljen "Boj proti delu" (tj. "Borba protiv rada").

Anahristi su bili ti koji su još negdje sredinom XIX. st. zaklučili da bi četiri sata rada dnevno bila sasvim dovoljno da sve potrebe svih pojedinaca u društvu budu zadovoljene, i da zatim mogu uživati u slobodnom vremenu, u lijenosti, u ne-discipliniranom sljeđenju vlastitih svrha.

Pa je čak i takav veliki filozofi kao Bertrand Russell to prihvatio i argumentirao da je stvarno tako, u jednom tekstu iz 1932. "Moral rada je moral robova, moderni svijet ne treba robove." On ukazuje na način kako je društvo (u Velikoj Britaniji) bilo organizirano u doba (Prvog svjetskog) rata, kada su milijuni ljudi bili na bojištu ili radili za rat, a ipak su potrebe ljudi bile zadovoljene i standard siromašnjih je PORASTAO. "Da je nakon kraja rata znanstvena organizacija, koja je bila uspostavljena za to, da bi oslobodila muške za rat i rad za vojsku, sačuvana, i da je vrijeme rada skraćeno na četiri sata, sve bi bilo u redu. Umjesto toga, obnovljen je stari kaos."

A marksist Paul Lafarge, Marxov zet, da ispadne još progresivniji, u tekstu "Pravo na lijenost" to je još skratio. Nasuprot "perverznom" uvjervanju radnika kako je rad dužnost i sreća, rad, koji će trajati NAJVIŠE tri sata dnevno, treba postati "začin radosti ljenjčarenja". Umjesto da se ljude prisiljava na rad, treba im ga zabranjivati!

U Rusiji pak, godine 1921, obuzete poletom mlade revolucije koja je slavila udarnike, slavni je slikar Kazimir Maljević napisao heretički tekst "Lijenost - prava istina čovječnosti". On ističe da sam Bog daje najbolji primjer, jer, nakon što se šest dana radio stvarajući svijet, sedmi se dan odmarao, i još se uvijek odmara! "Otada dalje Bog više ne stvara - počiva na prijestolju Lijenosti i promatra svoju mudrost." Za čovjeka, rad treba samo sredstvo da se dođe do Lijenosti, i tako postane Bogu podoban!

Pa zar vam nije i moj braco lijepo rekao: "Pogledajte ptice nebeske i ljiljane u polju…"

Nemojte robovati novcu koji treba zaraditi, toj iluziji koja će uništiti ovu civilizaciju! To je jedna od iluzija, koje stvara monoteizam (kao što je recimo takva apstrakcija, iluzija koja ubija, i moja prijateljica katolička crkva).To vodi do toga da ljudi ubijaju druge ljude, ne iz koristi, nego u ime… nečega, recimo slobodnog tržišta.

Tko ima nos, neka njuši!