subota, 13.05.2006.
Može li Bog s čovjekom govoriti, a da se Sotona ne umiješa?
|
Nastavljam razmišljati i pitanja postavljati o istome, o čemu sam u posljednja dva posta pisao/pisala.
Kako je moguće, da Božnastvo, koje je Logos, Govor, sa čovjekom raz-govara, tj. samog sebe dijeli? A ako je i moguće, kao što kaže Ivan ("riječ je tijelom postala…"), da li je onda moguće da ta utjelovljena riječ ipak ostane Bogu istobitna (homeousia)? Božanstvo se dijeli, a ipak ostaje isto? Svodi se na dio sebe samog, a ipak ostaje cjelovito? Ne postoji li u tom reduciranju Božanstva na dio sebe samog ipak teška cijena, koju treba platiti? Ne samo u fizičkim mukama, koje je moj Braco podnio, nego i meta-fizička, mnogo teža cijena? Nije li silazak Kristov na zemlju neminovno, u bitku (Božanstvu) samom, vezan sa padom Sotone? Krist kaže: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade." (Luka 10, 18). Ranije, u starom zavjetu, Satan se spominje rijetko, i to tek kao jedan od anđela, ništa posebno loše u njemu nema (pogledajte Knjigu o Jobu, 1:6 i dalje). On je Protivnik (što riječ "satan" znači) tek onda, kada mu Otac/Majka naredi, da to bude. NIje li neizbježno, zbog tog silaska/pada, da uvijek istodobno, kada ljudskom biću dobri duh nešto na desno uho govori, istovremeno zli duh nešto na lijevo uho govori? I nije li neizbježno onda da ljudsko biće često ne razlikuje koje je koje? Pa je onda često teško razlikovati dobro i zlo, i čovjek čini gore zločine nego sam Đavo, osobito ako je monoteist? |
