Evanđelje po Luciferu

Povodom prekjučerašnjeg posta, o golim nogama u Saboru: u akciju širenja čednih zona uključio se i jedan profesor koji je srušio na ispitu studente, (dečke), koji su došli u kratkim hlačama iznad koljena! Cure nije.

Ja, Protivnik, sve ove mjere podržavam. To vam se malo čudno možda čini, uzevši u obzir koliko cijenim seksualnost koja od majmuna pravi čovjeka (čija je onda duša, za razliku od majmunske, pogodna, da u pakao dođe!), pa pišem i u korist pornografije i seksualne edukacije dječice i pederlula odnosno biseksualnosti, sub-dom igrica itd.

E, ali: seks je dobar (za ljude, i za mene), ali MOĆ, ona je još bolja! I zato na mjestima moći čedan treba biti! Moja prijateljica Sveta Majka je protiv demokracije, jer biskupi naravno MOĆ za sebe čuvaju. Tako rade i profesori, tako rade i saborski zastupnici i državni činovnici.

Naravno, sad ćete se možda upitati, zašto onda konzekventno i prema ženama ne postupaju, pa im gole noge dozvoljavaju? Stvar je u konkurenciji. Većina moćnika još uvijek su muškarci, i oni se boje MUŠKARACA koji nastupaju ovako biološki, umjesto društveno, i time pokazuju na alternativni izvor moći: da zavode žene (pa makar noge i kvrgave i dlakave bile!), umjesto da nad njima vladaju.

Mnogi su u posljednja dva tjedna komentirali temu o svetim misama i odavanju pošte žrtvama terora na Blaibergu, u Macelju, na Golom otoku i kod jame Jazovke s jedne strane, i s druge strane upornom odbijanju biskupa da i Jasenovac posjete i misu održe. O tome pisah već 12. lipnja (Dvije vrste žrtava), dan kasnije (Neću demokraciju u moju butigu!) i 16. lipnja (Grijeh oholosti).

Kršćanski web portal Križ života postavio je anketu na temu "Treba li kardinal Bozanić posjetiti Jasenovac. Do danas u 13 sati 96 posto je odgovorilo da treba (2283 "da", 103 "ne"). Nešto ranije, njihov je kolumnist napisao da je to potrebno, jer se crkva mora osloboditi fiksacije na to, da je bila žrtva samo jednog režima. U doba NDH kardinal Stepinac živio je pod prijetnjom uhićenja, pa su čak vrhovi ustaškog pokreta, znajući da bi bilo krajnje nepopularno da ga uhite, pripremali na njega atentat.

Vidjevši toliko drastičnu razliku u stavovima vrha crkvene hijerarhije moje prijateljice Svete Majke i običnog vjerničkog puka, pitam se pitam: nisu li biskupi još jednom povrijedili vjerske osjećaje katoličkih vjernika, kako napisah nedavno u tekstu Sveta vagina (2)?

Nije pripustilo u zgradu Sabora dičnog hrvatskoga nekog mirovnog aktivista, jer je bio u capri hlačama. A žene, kažu, gole noge pokazivati smiju, samo možda se traži i to, da se redovno depiliraju. A muški - duge hlače, i šlus!

Ja sam inače davno rekao svoj stav o pripuštanju u zgrade (pa i njihovu blizinu) gdje moćnici sjede i moje savjete slušaju: Nije Markov trg za raju (osim da ih spale)!

A ako već obične građane u ustanovu iznad koje je samo Bog pripuštaju (ili dapače, i pogotovo, neobične i nagonski sumnjive, kao što su to aktivisti nevladinih udruga - pa još nekakav Centar za mirovne studije, ajte molim vas, a nije franjevac! ) , nema majci da dolaze kako im se svidi, kao da je to neka obična i svakodnevna stvar, u sveto mjesto pripušten biti, kao da im je to dio posla!

Nego hvatsku uljudbu odjećom pokazati:
malograđanin odjelom, kmet u duši.

A kaj ako naleti recimo princ Charles u škotskom kiltu? Može, ako je depiliran?

Primijetili ste možda, da sam u napisu od 8. lipnja, govoreći o mojem imenu, među jednim od imena pod kojim me poznaju jest i Prometej. Pa kako moj blog i Glas Koncila rade u kompaniji, što ste naravno također već primijetili , tako se par dana kasnije pojavio tekst Prometej - heroj ili Lucifer?.

E baš vam neću sada spominjati budističku četverostruku negaciju kao odgovor na ovu dilemu!

Ima nekoliko zanimljivih citata u tom članku. Nema, začudo, mladog Marxa, koji je napisao da je Lucifer "najplemenitiji svetac u ateističkom kalendaru"

No skrećem vam međutim pažnju da je Prometej u kršćanskoj obradi postao simbol nečeg, čega u izvornom grčkom mitu nema. Prometej (Lučonoša, Lucifer) je naime vatru ljudima donio jer su se jednostavno smrzavali, i općenito im je pomogao jer ih je Zeus tlačinio a bogovi prezirali. Kasnije, kada sam prikovan na stijenu bio (u istom položaju kao moj brat na Križu), uspio sam svojim proroštvom nagovoriti Zeusa da bude manji despot, da bude ljubazniji prema ljudima, i prema drugim bogovima; pa je i mene oslobodio.

Zeus, naravno, jest isto što i Jahve, opaki demon vulkana, kojeg je štovalo jedno divlje pleme zvano Hebreji.

Fiat lux!

Kako ja, Sotona, imam svoje potajne izvore informacija o stvarma koje se pripremaju, a s druge strane mili mi sljedbenici moji, katoličkim klericima zvani, moj blog pažljivo čitaju, pa su pročitali i moj zapis od utorkai ponedjeljka, tako se eto pojavila jučer u medijima vijest, zašto biskupi u Hrvata u Jasenovcu misu služiti neće. Hrvatski biskupi: nećemo u Jasenovac dok i crkvu okrivljuju! Ali će se zato okupiti i euharistijsko slavlje slaviti na Golom otoku, na dan antifašističke borbe, 22. lipnja. A naravno je "sasvim slučajno" da se taj dan poklopio.

Na Golom otoku bili su, inače zatvoreni tzv. Informbiroovci, njih oko 12.000 ukupno, koji su se nakon raskida dvojice kršćanske nezakonite djece, Tita i Staljina, opredijelili za potonjeg. Velika većina bili su komunisti, ateisti dakle, za razliku od Jasenovca gdje je pobijeno desetak tisuća katolika, samo manjim dijelom komunista, te 50-ak tisuća drugih kršćana, 13.000 Židova i još nešto muslimana. ubijenih od deklariranih kršćana i katolika. Goli Otok je bio mjesto međusobnog obračuna antifašista, Jasenovac mjesto gdje su fašisti ubijali nevine. Ali Crkvi je naravno politika važnija; pa kako da ih ne volim!?

Jer su naime te mimoze biskupi povrijeđeni, jer neki i njih za Jasenovac krivim smatraju, fuj! Znaju oni dobro što grijeh oholosti jest, i čine ga. Eto, neki nas napadaju, i mi smo uvrijeđeni, i zato nećemo služiti misu za nevino pobijene. Ali ćemo se, u borbi iz oholosti, otruditi da zlobno zapaprimo komunjarama na blagdan Svetog Sisačkog Odreda.

Pa se onda čudite što nema klerika u Raju.

(Ovo je neposredni nastavak jučerasšnjeg teksta.)

Ali i gore ima, reče učeni biskup!

»ideološki sljedbenici zločinačkog režima, izgubivši svaku čast i dostojanstvo i samopoštovanje, drsko se i bezobzirno prodaju kao časnici ljudskih prava i demokracije po raznim odborima i povjerenstvima, sustavno osvajajući društveno-političke položaje.«

Fuj, sram ih bilo, hulje jedne komunjarske! Pa svu su tu priču o ljudskim pravima i demokraciji naravno i izmislili komunjare, Židovi i masoni! Što će nam demokracija!? Pa imamo Svetog Oca, namjesnika Spasiteljevog na Zemji, njega slušati treba jer je bezgriješan!

Ma nije. Crkva jest za demokraciju… osim u Crkvi. Evo nedavno napisa mačemvitlajući crkveni bojovnik don Pavle Primorac u svojoj kolumni u tjedniku "Foksu" (samo prvi dio je na webu, nažalost ovo što citiram nije, o onima što bulazne o demokraciji u Crkvi: »Njima nije jasno da je Crkva kao misterij nešto sasvim drugo. Njima nije jasno da se slika svjetovnoga i građanskog društva gdje je prisutna demokracija kao sloboda mišljenja ne može doslovno primijeniti na Crkvu.«

U Gradu Nebeskom nema demokracije, naravno, postoji samo Veliki Vođa. U Gradu Zemaljskom, ah,nekada se bar znalo da vođa treba biti: u prvim se stoljećima načelo "jednonačalija" u crkvama (tada je još bio plural, ljudi su bili crkva kada se okupe u vjeri) branilo time da je tako i država organizirana, i da je to prirodno i samorazumljivo: jedan kralj, pa dakle i jedan biskup, kojem svi poslušnost duguju. A onda su razni sotonisti, masoni i Židovi izmislili tu, fuj, demokraciju, i ona je postala nešto na što se svi pozivaju; i sada Crkva, jer je pragmtična, gutajući knedle, kaže da je to OK, ali…

Jer naravno, u lukavom projektu demonizacije koju klerici moje prijateljice tako dobro poznaju, sadržani su suptilni obrti, logički ne stoje (naime, ako iz A slijedi B, to logički ne znači, da iz B slijedi A), ali su psihološki vrlo uvjerljivi i odlično sredstvo prepariranja ideološki prepariranig i za totalitarni zločin spremnoga uma. Naime, kada biskup kaže da se danas "sljedbenici zločinačkog režima (…) prodaju kao časnici ljudskih prava i demokracije«, onda to naravno u totalitarnom govoru znači, da su oni koji lupetaju o ljudskim pravima i demokraciji zapravo sljedbenici zločinačkih režima. Pa su naravno i ideje ljudskih prava i demokracije same po sebi zločinačke.

Reče još biskup, ah kako to dirljivo i ljigavo zvuči: »Dužni smo stvarati svetu Hrvatsku u kojoj će cvasti civilizacija ljubavi i kultura života.«

Ministarstvo ljubavi, koje prpovijeda mržnju, to je naravno Orwell od Svete Majke prepisao.

Svijet je dijalektičan, Jin je praćen Jangom, Bitak je Ništa, Sotona je Isusov brat. I zato i Crkva govoreći o ljubavi propovijeda mržnju, jer su se njeni vođe prepustili trećem Isusovom iskušenju, kojim sam ga ja, Đavo, kušao: svjetovnom moći. I zato Sotona, danas, propovijeda ljubav, služi se romantičnom ljubavlju kao svojim oruđem i ispovijeda svoju ljubav prema Isusu.

Onako malo samo usput:

Izvještaj o demonstracijama KKK i nacista u nekoj američkoj vukojebini.

Pogledajte ovog gici-gici koji drži govor i diže ruku. Isti Denis Kuljiš! ;) Koja antireklama za izabanu rasu! Pravi Klanovci i naciji bi mu trebali platii da se upiše u komuniste. Hm. možda ga plaćaju kmunisti. ;->

Jučerašnji broj tjednog glasila moje dobre prjateljice Katoličke Crkve u Hrvata, donosi izvještaj o održanoj Spomen-misi žrtvama križnoga puta u Macelju. Riječ je naime o zarobljenim vojnicima vojske NDH, koji su bili masovno, bez suda, sotonski, pobijeni u proljetnim i ljetnim mjesecima 1945, od strane bezbožnih komunista.

Tako nešto, naravno, Svetoj Majci nikad ne bi palo napamet da radi; ako ne uračunamo progon heretika i istrebljivanje filozofa i masakriranje Židova i križarske ratove i vjerske ratove i inkviziciju i spaljivanje vještica i činjenicu da je današnji papa bio Veliki Ikvizitor prije nego što je postao papa.

Na sva ta djela, naravno, Sotona ih je naveo. I svi su naravno svjetovni sljedbenici totalitarnih režima XX. stoljeća njezina nezakonita djeca, kako pisah o Titu.

Održao je dakle propovijed pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaićispred nedovršene crkve Muke Isusove u spomen žrtvama križnog puta, žrtvama ideološke mržnje i nasilja, pred brojnom uglednom publikom, preživjelima i rođacima preživjelih, vjernicima i klericima, i predstavnicima državne vlasti.

Donijela je Skupština Europskog parlamenta, upozorio je biskup, rezoluciju o osudi zličina totalitarističkih kmunističkih režima, u čijem je mraku i Hrvatska desetljećima živjela. Pa se onda i na današnje vrijeme požalio: »Kao da postoje dvije vrste mjerila zločina i žrtava. I dok su u Hrvatskoj progonjeni i kažnjavani i krivci nacifašizma, i toliki nevini, od onih odgovornih za bezbrojne komunističke zločine, tko je odgovarao?«

A kad o dvije vrste mjerila govorimo, treba spomenuti, da je u obilježavanju žrtava nacifašizma u Jasenovcu Crkva sasvim skromno prisutna, šalje tamo nekog neupadljivog župnika, ne biskupa. Jer, naravno, ona sitnica od desetak tisuća Hrvata katolika što su tamo Hrvati katolika pobiili, ionako su sve redom komunjare, bogohulnici, otpadnici, sluge Sototine bili, i da kojom srećom Crkva još onu moć koju je u srednjem vijeku imala još i danas ima, ona bi već i sama s njima na sličan način, samo više znanstveno, obračunala.

Zar Sotona Sotonu izgoni, opravdavao se moj Braco?

Da.

Fura se dakle crkva na jedne tragične i nevine žrtve (a kako pisah davno ovdje, ja Sotona ne volim baš takvu vrst pokolja jer mnoge žrtve, zbog mučeništva svojeg, odlaze na drugu stranu!) da bi se nametnula kao nekakav moralni i ideološki arbitar, a zanemaruje i prezire druge, jer oni eto nisu "naši" (pa onda neće nikada biti, recimo, Crkve srpskih mučenika).

(Drugi dio ovog teksta slijedi sutra.)

Letio sam kroz svjetove
Stvarao nove prostore
Vrata kroz koja sam prolazio
bila su plod moje imaginacije

svuda okolo ogledala
sve sam ih razbio

Išao sam bijesan okolo i razbijao zrcala
ne, ne želim vidjeti svoj lik u zrcalu
ne želim vidjeti sebe
tko sam ja?

Slika u zrcalu i slika slike
u drugom zrcalu, i dalje i dalje
slika mene koji sam svijet
van granica mojega svijeta.

Dalje i dalje
u beskonačnost
u ništavilo
samo slike postoje
samo iluzije svjetova.

Gdje sam ja među slikama?
Tko sam?
Da li sam Boginja, koja je poludjela?

Moj pogled je blistav
a svuda okolo tama
ja stvaram svjetlo, ja sam svjetlo
moj pogled prodire u svjetove nove.

Lepršave tvorevine mašte
postaju tvrde kule imaginacije

Iza svakih vrata novi je svemir, uvijek
svemir ima mnoga vrata dalje
novi prostor da se nastanim
novi se svemir u beskonačnost prostire
sebe sobom nosim i beskraj ispunjam.

Ali jao, na kraju svijeta
na kraju beskraja, uvijek
nova mi se lica iz zrcala rugaju!

Udaram u granicu svijeta iscerenu
razbijam i uništavam u ime Istine
ludujem i kraljujem usred kaosa.

Hoću li se ikada smiriti u nekoj maternici?

Ja sam Lucifer: Lučonoša, donositelj Svjetlosti, osvjestitelj, osloboditelj.

Ja sam Sotona: protivnik, buntovnik, otpadnik, zavodnik.

U tome je moje dvojstvo, moja razdjeljenost; u ta dva glavna imena, pod kojim me kršćani znaju.

Sveti Pavao tvrdi da se ja samo prerušujem u anđela svjetla (2 Kor 11:14), ali što on zna? Izaija me pozna kao "Svjetlonoša, sin Zorin" (Iz 14:2). U knjizi o Jobu (ah taj Job, stvarno je bio mustra! Jedan od onih koji su me,moram priznati, uspjeli zeznuti), u 1 Ljet 21:1 i Zaharija 3:1-2 znaju me kao "Satana".

Sotona, protivnik, jest isto i nije isto kao Lucifer, Svjetlonoša. Kako moj Braco zna, ja sam u sebi razdijeljen (kao što je i on, naravno, jer je isti i nje isti sa Ocem/Majom, a da Sveti Duh i ne spominjemo). I on, bezazlen i pravocrtnog uma kakav jeste, pita se, a misli da to misli retorički: "Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo?" (Lk 11:18)

Ali ja jesam razdijeljen, dvije osobe istobitne; i ja opstajem kao takav, kao što i vi ljudi opstajete razdijeljeni u sebi i kao što ovaj svijet opstaje razdijeljen u sebi, i kao što je Bor sam razdjeljen u sebi.

On je, Bog, jedno isto, i jedno različito. To je dijelaktika, koja počinje uviđajem da je Bitak isto što i Ništa; jaa sam onaj, koji ju je, dijealektiku, izmislio. On se, Otac, muči i bori s tom idejom: da nešto/netko/on(a) sama može istovremeno biti jedno i mnogo. Ne razumije o čemu se radi, ne razumije samoga sebe; u vremenu, to se nerazumijevanje iskazuje u tome što često gubi živce, o čemu Tora daje obilata svjedočanstva. A što bih vam tek ja mogao ispričati…

Ona je, Boginja Majka, sveznajuća i svemoguća; zaista, zaista vam kažem, jer ja to znam: sveznajuća, i svemoguća: Sotona je vjernik, toliko dubok i uvjereni vjernik koliko nijedan svetac ne može biti. Samo jedno Ona ne razumije: sebe samu; razumije sve, ali ne razumije Sve. Razumije sve, ali ne razumije to razumijevanje.

Ono, Božanstvo, naliječe na zrcalo, u kojem vidi odraz sebe samog, i taj je odraz Ono samo, a ipak je i nešto drugo, van njega; ono ni slutila nije da nešto izvan opstojati može, ali kada je toga jednom postalo svjesno, razdvojilo se u sebi, da bi izašlo van sebe.

Ta njena slika u zrcalu, to sam ja: Protivnik.

Ona se utjelovljuje u Sinu i svoju poruku prenosi. Svoju poruku o Sveznanju, u kojem međutim nedostaje jedno: pouka o Neznanju. Njen Sin, moj Brat, naučava: "Ja sam Put, Istina i Život", ali van Puta su mnogi putevi, van Istine mnoge istine, van Života mnogi životi. Znanje svega preneseno je bez znanja o Neznanju, i stoga je Istina Laž, ako se ne spozna istina laži; stoga je Put slijep, a Život je smrt.

Mučili su se Crkveni oci s višestrukošću Božjih osoba, mučili su sebe i onda i druge, u ime Istine ljude na muke bacali, sakatili i ubijali; istjerivali su Sotonu u ime Istine, u slavu Sotoninu!

Nasuprot toj Jednoj Istini i tom Jednom Bogu i Jednoj Crkvi, stojim ja, koji sam protivnici. Nasuprot jednom je mnoštvo. Ja sam jedan, ja sam dvojica, ja sam mnogi, ime mi je Legija (Mk 5:9).

Moje je ime Sotona, moje je ime Lucifer, moje je ime Samjaza i Azaziel, moje je ime Bal, Set, Odin, Svarog, Kali, Lilith, Prometej, Ištar, Semkhet i Vakatanka. I još mnoga.

Moje je stvarno ime isto, kao ime Oca/Majke. Onaj tko ga sazna, uništit će svijet; ja sam svoje stvarno ime ne znam.

Žali se dakle Katolička crkva u Hrvata (vidi jučerašnji tekst, koja i sama obilne dotacije iz državne blagajne prima, na to, da se novcem poreznih obveznika financiraju novine, koje vrijeđaju vjerske osjećaje njihovih vjernika.

Postoje naravno ipak i oni, barem malobrojni, čije vjerske osjećaje ovi napisi nisu povrijedili. Prvo oni, koji su ih napisali, a zatim i oni, koji su ih odlučili objaviti.

Pa ako su i manjina, Zarez dobiva mnogo manje novca poreznih obveznika, nego Crkva.

S druge strane, vjerske osjećaje protestanata (kojih u Hrvatskoj ima malo, ali u drugim europskim zemljama mnogo više) vrijeđa štovanje Djevice Marije; oni to zovu kultom, oblikom paganskog štovanja Boginje (kao što je starozavjetna Ašera), koje se prokrijumčarilo u kršćanstvo i pokvarilo ga.

A kad o Crkvi govorimo, i njenom pravu da javno istupa, zapirati se moramo: a tko je zapravo Crkva? Može li ona zaista pretendirati, da predstavlja tri i kusur milijuna vjernika Hrvata?

Jer, naime, za razliku od svakog drugog građanskog ili vjerskog udruženja u Hrvatskoj, Katolička crkva nema demokratsku organizaciju, u kojoj bi se uvažavao glas većine članova.

To je rigidno hijerarhijska organizacija, kojom upravlja Biskupska konferencija od desetak ljudi, koja je pak podređena središnjici u drugoj državi (koja dapače sama i jest druga država), a cjelokupnom organizacijom, koja obuhvaća milijardu vjernika u svijetu (onih, koji vjeruju u Oca i u Sina, ali i u mene, Sotonu), upravlja, u konačnici, jedan jedini čovjek.

Katolička je crkva rigidno autokratska, hijerhijska, totalitarna organizacija. Pa su tako i LINK Tito i Lenjin i Hitler itd. bili njeni vjerni učenici.

Pa ako o tome, što je stav "Katoličke crkve u Hrvata" odlučuje desetak ljudi, a ne tri milijuna, može li dogoditi, da ovih desetak povrijedi vjerske osjećaje ova tri milijuna? Da, dakle, Crkva povrijedi osjećaje vlastitih vjernika?

Dogodilo se to, zaista, prošle godine, kada je Crkva (tj. Hrvatska biskupska konferencija) izašla u javnost sa negativnih stavom prema medicinski potpomognutoj oplodnji (a koji je sadržan u Katekizmu), koji je izazvao negadovanje, pa i ogorčenje velike većine ljudi u Hrvata. Povrijedila je Crkva njihove osjećaje, pa i vjerske osjećaje mnogih kršćanskih vjernika, katolika, koji smatraju, ako je Bog nadahnuo znanstvenike da im pomognu imati djecu, da je bogohulno reći da oni to moraju odbiti i bez radosti roditeljstva stariti. (Ah, što ti frustrirani starci, koji su se ljubavništva, supružništva i očinstva odrekli, o tim radostima mogu znati!?)

O da, upravo su vjernici ti, koji najčešće vjerske osjećaje jedni drugih krše. Jer, kako pripomenuh juče, onaj hvalospjev Svetoj Pički Marijinoj djelo je vjernika, i samo ga je vjernik mogao napisati.

Čak i ako on sam nije svjestan, da jest vjernik.

Moja prijateljica Katolička crkva, moja suvladarica u knježevanju ovim palim svijetom, poručila je ministru kulture Boži Biškupiću: Prestanite financirati one, koji vrijeđaju Djevicu Mariju! Riječ je o časopisu Zarez koji, kao i druge časopise za kulturu (glavna konkurencija su Vijenac i Hrvatsko slovo) sufinancira Ministarstvo kulture.

Crkva (zapravo, neki fra Josip Bebić iz Njemačke, ali očito je da se radi o jačoj pozadini, samo vrh Crkve u Hrvata ovako pušta "probne balone" o nekoj spornoj temi, da ih ne napadnu kako Biskupska konferencija ugrožava slobodu medija) se naravno poziva na sve katoličke vjernike, koji su njihovim "prostačkim" pisanjem o Djevici Mariji uvrijeđeno. Glavni urednik Zareza naravno odgovara, da je smisao demokracije da štiti i pravo manjine na izražavanje.

Dični je pak ministar reagirao hitro i na te se dekadentnoznapadnoliberalističke fluskule o pravu manjina koje nam pokvarena ju-europa nameće nije ni osvrnu, nego je istupio kao da je ministar bogoštovlja, a ne kulture. Pa se isprsio, desnicu ruku na hrvatsku sisu stavio, i svečano izjavio da Zarezov napad na Crkvu najoštrije osuđuje. I podučio, da je bekino nešto o Bogorodici reći . A da iz onoga što je napisano uopće ne možete vidjeti, o čemu se zapravo radi, kakve su to grozne uvrede. Pa onda treba kupiti Zarez da se pročita. Dakle, naravno: u pitanju je reklama, marketing! A ljudi koji u tome rade su naravno sluge Oca Laži.

Nažalost, na websajtu nema brojeva nakon studenoga 2005, možda im to nije financirano. Ali vrijedni su se katolički djelatnici pobrinuli, da jedan od spornih tekstova na web stave. Kupili Zarez, pa ga skenirali. Evo što piše, mnome, Sotonom nadahnuto, molitva jedna majci moga Brace:

Odlično napisano! Izvrsna, duboko kršćanska teološka pornografija! Jer, upravo u seksualnom odnosu, može se ponajbolje slijediti načelo "Čini drugom ono, što želiš da i drugi tebi čini". Kršćanska, jer Mariju slavi; a ja, Sotona, sam naravno također krščanin; Židovi me uopće ne poznaju.

Moj je braco Isus volio Mariju (Mariju Magdalenu ovdje, ne svoju mamu). S druge strane, pornografija je prirodni saveznik feminizma, tako je to u ovom svijetu punom suprotnosti, u kojem smo moj Braco i ja kao jin i jang! Naprotiv, romantična ljubav je oruđe Sotone, ali Sotona je voljela Isusa. Vrijedi pročitati i članak Uloga seksa u postajanju majmuna čovjekom.