nedjelja, 05.02.2006.
Nedjeljna propovijed: Zašto ovdje nema slika?
|
Razmišljao sam povremeno o tome da grafički okitim ovaj blog i dodam razne slike, kako bi ugodniji oku bio, i privlačniji onima koji usput navrate.. Pa ipah odlučih, da to ne činim. Neka slike ne ometaju poruku, koju prenose riječi! (Mogu konstatirati da mi ide sasvim dobro, jer tijekom siječnja imao sam oko 1300 hits, tj. 40-ak u prosjeku dnevno, što je solidno, više nego što sam očekivao!)
Eh, dakle, te "svete" slike, tako važne ljudima, a tako pogrešne! Slika govori više od tisuću riječi, stara je izreka, i to je u redu, ako ne govori pogrešno. A moj Otac nije bez veze strogo bio zabranio da ga se slikama ili kipovima prikazuje! Bog Otac kao mišićavi muškarac duge bijele brade? Eh, zamislite kakve se sve buhe u toj džungli mogu ugnijezditi! :) Pa onda, moj braco kao omršavjeli Brad Pitt, visok, mršav i blijed? E, ova mi se slikica dopada! (Istražio sam malo: to je zapravo Jim Caviezel, ali priznajte da Brad Pit bolje zvuči!) A autori ove izložbe prikazali su ga blisko onome, što sam vam dao naslutiti, naime bio je veliki fakin, volio je veseliti se! Pa su još arheolozi zaključili, da je izgledao kao prosječni stanovnik Bliskoga istoka onoga doba, odnosno poprilično crn, jakoh kostiju, širokog nosa, gustih obrva, otprilike kao Stipe Mesić. Što je naravno moj kompa don Živko užasnuto odbio kao blasfemiju. :) A ja? Krznat, s rogovima i papcima kakve među životinjama imaju samo biljožderi, crn ili crven, rugoba… Ma dajte! Ne, ne kvarite um pokušajima, da kroz slike spoznate istinu o duhovnim dimenzijama! A slike moje, Bracine i Očeve moći svuda su oko vas, samo dignite pogled od ovog dosadog ekrana! Slike svijeta, ovoga svijeta, to je ono, što ovu dimenziju, materijalnu, čini. Bacite pogled kroz prozor. Ima li neko stablo u vidokrugu? Koje je vrste? Kakva mu je kora, kakve boje i teksture? Ima li još poneki list na njemu, sada usred zime, kakav je? Leti li okolo neka ptica, šunja li se neka mačka po grani, kakav neobični (fraktalni) obrazac pokazuje širenje grana i grančica? Dignite pogled ka nebu, pogledajte kako neobični i raznoliki oblaci mogu biti! Ej, obožavam oblake… Dignite se iz te glupe stolice za koju vam se zaljepila debela guzica (ako nije debela još, jer ste mladi, deblja se jer naravno previše vremena za računalom provodite a premalo se krećete!), prošetajte, gledajte oko sebe, tražite lijepe slike čak i tamo gdje ih očekivali ne biste, čak i u ovo ljuto doba godine kada su sve boje prigušene. Pogledajte komadić travnjaka među asfaltom: kako neobičnu šaru tvore polegnuta trava, bijeli mraz, smeđa zemlja, tragovi stopa, pseća govanca, šareni odbačeni papirići! Svuda su oko vas lijepe slike. To je ljepota ovoga svijeta, ljepota onoga tijela koju je kršćanski duh tako prezreo i kompletnu je predao meni. Ljepota materije, koja je, kako vam kažu filozofi, princip pojedinačnosti, princip različitosti, jer jedna je recimo ideja stabla, a svako je postojeće stablo jedinstveno, jer forma oblikuje materiju uvijek uz razna odstupanja. To je ljepota jedinstvenosti, ljepota individualnosti, ljepota različitosti ineponovljivosti, različitosti jednog od drugog i različitosti od svespaljujuće svjetlosti Očeve, ljepota iskrica, o kojima sam vam govorio u propovijedi o ljepoti mraka! U materiji su oblikovana umjetnička djela, koja stvara Čovjek. U materiji se oblikuje svaki pojedini čovjek, koji je umjetničko djelo, i čije tijelo, uvijek, ima svoju ljepotu, od dojenčeta do starosti. (Pogledajte šare bora na licu svoje bake: one joj daju posebnost, individualnost, koju mlada žena nema, koliko god lijepa bila.) Tko ima stopala, neka osjeti Zemlju! Da papci… odakle im to? :) Evo za kraj, bez naročite veze, nešto romantično: Po jedan je svemir u svakom stablu u svakoj grani i u svakom listu nepojmljiva je igra sunaca u kapi vode što sa njega lagano klizi. A tek u tebi i u meni!? Kad zajedno kročimo što dajemo ne dijelimo već množimo. |
