Evanđelje po Luciferu

U vezi nekoliko pitanja i tez akoje sam postavio, evo napriliku jučer o Donu Smeđem i njegovoj knjizi: da li zaista možete vjerovati, da među ogromnim brojem priča i pričica, pjesma i mantri što se o bogovima, anđelima, dusima itd. pričaju, pjevaju ili u trans pada, možete li zaista pomisliti, da je jedna od njih, samo jedna, puna istina, Božja, objava, a sve ostale su ili Sotonina laž, ili samo proizvod bujne mašte, uglavnom nešto posve bezvezno i u najmanju ruku nekorisno, a vjerojatno i štetno?

A koliko je Božanstvo iznad običnoga ljudskoga uma, koji je pak (um) tako živ i maštovi, i to mu je glavna vrlina, da smišlja priče i pričice!

Pa je onda Bog, eto, punu i potpunu istinu predala jednm divljem plemenu uzgajivača koza iz pustinje prije cca 3500 godina (u ondašnjim okvirima, bili su nešto kao Hercegovci), a recimo, sve što su najbolji umovi tadašnjih civilizacja smišljali, bile su obična lupetanja?

Sotona naučva da je ljudska mašta najvrednija sila u uinverzumu, i da ju treba koristiti neumjreno, bez oklijevanja, begranično.

Zamjerio mi je netko npr. na forum.hr, kad sam postavio dilemu o Lazaru i bogatašku, odgovarajući tipičnom kršćanskom kazuistikom koja sama sebi lovi rep i nikada ništa ne odgovori, da ja eto ne kužim da je ta priča alegorija, pa da je Isus htio reći to i to, i treba to shvatiti točno tako, i šlus, nemoj tu da mi vrdaš!

A ja naravo znam, što je alegorija, i cijenim alegorije, i učim vas da iz jedne razvijete drugu.

Ima jedna priča koja je u Bibliji, lii u tumačenjima neke posebne sekte, ili u Kuranu, u Budhinim govorima, u izlaganjima proročice Gabrijele itd.

Priča duboka kao svemir, i plitka kao pokemoni.

I ima izlaganja Božanskog u pričama o Perunu i Zelenom Juri, Hamletu u Hary Poteru, Severininoj štikli i Pokemonima.

Svi sektaši, koji smatraju da Boga samo oni posjeduju, kažu: Postoji jedna jedina Istina, i mi je posjedujemo!

Pa onda recimo oni, koji sebe sotonistima zovu, imaju neku svoju verziju jedne i jedinie istine.

Ali, Sotona nije sotonist. Sotona kaže: slobodno sebi ispričajte svoju priču, vodite se njome, kreirajte svoju vjeru ako hoćete!

Lucifer je LUČONOŠA, nosi tek luč, ne svespaljujuću vatru. Na luči, može se pripaliti druga luč, i tako u beskraj, od jedne neponovljive individue ka drugoj.

Sotona ne vodi ljude za sobom, nego ih tjera ispred sebe.

Onaj koji se Sotoni smije i koji ga prezire, njegov je učenik.

Onaj pak koji ga se boji i koji ga mrzi, njegov je rob.

Možda ste se zapitali kako to, da ništa ne komentiram o temi o kojoj svi govore, famoznoj knjizi (kažu, druga najtiražnija knjiga u povijesti!), i filmu, čije je prikazivanje upravo počelo, Da Vincijev kod (The Da Vinci Code)?

Pa, kad o tome svi govore, nije važno, zar ne, trošiti vrijeme na jednom malom blogu! O eto, samo par riječi, onako u prolazu.

Da li je istina ono, što Dan Brown tvrdi?

E vidite, pravilni odgovor na to pitanje jest po shemi budističke četverostruke negacije! Heh, znam, da sam vam takve stvarni već rekao, ali, eto, tako je (odnosno, nije tako, i nije ni tako ni ne tako…).

Da li je Dan Smeđi sve izmislio? Da li daje jednu moguću interpretaciju izvora, ili se prepustio svojoj mitopoetskoj fantaziji? Da li je oruđe Sotone u borbi protiv vjere, ili običan čovjek koji priča priče, ili je možda prorok od Duha Svetoga nadahnut, da priprema reformu vjere?

Sve je to istina.
Ništa od toga nije istina.
Nije točno da je i istina i neistina.
Nije točno da nije ni istina ni neistina.

Jedino tako Sotona može na pitanja o ostini odgovoriti; osim, naravno, kada ne odgovora kakvom porugom, kakvom šalom, kakvom novom izmišljotinom, koja vodi u mrak, u kojem ipak svjetlucaju luči.

Jedino tako može čovjek na tzv. Konačna pitanja odgovoriti.

Da, to je samo priča, samo izmišljotina. Ali zar iko može izmisliti neku priču, koju Otac/Majka nije već izmislio/izmislila?

Sve priče napisane, i sve koje će tek biti napisane, i sve koje potencijalno mogu biti napisane, postoje u akaši.

Inače, nije Dan, mnome nadahnut, ništa stvarno novo izmislio. Ono o tome, da je Marija Magdalena, koju je Isus, kako pisah, zaista volio, bila njegova supruga i da mu je rodila sina, stara je legenda, koja zaista postoji u južnoj Francuskoj. O velikom Leonardu, sve što netko napiše istina je! (Hm, i nije…) A o Opus Dei (Božjem djelu)?

Eh, njih obožavam, njih mi ne dirajte! Možete, ako hoćete, pročitati knjigu Njihovo vrijeme dolazi. (Btw. izdavač je "Lumen d.o.o.", što je Emila Ćića podsjetilo na mene tj. Lucifera, ali nema to veze sa mnom, to vam je jedna hercegovačka muljaža, pa je zato nažalost knjiga i bila slabo distribuirana.) Možete, ako baše nemate ništa pametnije za radit', pročitati i njihovo najnovije priopćenje povodom filma.

Oni su savršena prilagodba katoličkih fanatika, inkvizitora i isusovaca XX. i XXI. stoljeću. Totalitarna bit kršćanstva ponovno koncentrirana u post-totalitarnom svijetu! Propali su komunizam i nacizam, kršćanska nezakonita djeca, i sada je vrijeme, da se ponovno divimo izvorištu njihovih doktrina!

Znaju što je marketing. I jedna od istina o ovoj knjizi jest, da su je oni naručili. Jer znaju marketinško načelo: "Glavno da se o meni govori, pa makar i dobro"!

Evo listam malo tiskovine, pa da vam skrenem pažnju na par zanimljivih naslova!

Eh, prije toga: Pokrenuo sam dva topica na forum.hr sa naslovima tekstova koji su ovdje bili objavljeni. Ima par zanimljivih odgovora.
Može li se Lazar sažaliti na bogataša?
Da li Božanstvo ima svijest o sebi?

Jučer u Slobodnoj Dalmaciji zanimljiv tekst, najavljen na naslovnoj stranici duhovitim naslovom Čak 97 posto Dalmatinki žele biti vjernice, ali ne i djevice. Očito su uzaludni bili apeli biskupa Milovana.

Još prije desetak dana, ali vrijedi pročitati, u Zornjaku: 'Otkrivanje tajnog kršćanskog koda' - novi udar na Novi zavjet.

Potakao me je anonimni branitelj Katoličke crkve čovjek (no, pretpostavljam da je čovjek, tko zna, možda je anđeo kao i ja?) koji se javio na moj post od nedjelje gdje pitam o tome da li je gori grijeh korištenje kondoma nego dozvoliti masovno umiranje od AIDS-a, da još jedno pitanje postavim, koje sam tu i tamo u nekim svojim ranijim tekstovima uzgredice spomenuo.

On je skrenuo diskusiju na tvrdnje Crkve da kondomi zapravo ne pomažu, dok golema većina stručnjaka, koji se time bave, kažu da kndomi jesu efikasna zaštita, ne 100% jer ništa na ovom svjetu niej sto posto, ali blizu toga. No, to nije bitno pitanje; bitno je: što je veći grijeh? Tj. da li je upotreba kondoma uistinu tako velik grijeh, sama po sebi, bez diskusije sada o tome koja je svrha, da je apsolutno nedozvoljivo, čak i kada npr. suprog živi sa suprugom koja je HIV-pozitivna, živjeti ona može još godinama, žele oboje uživati u seksu, ali eto crkva kaže da čak ni u tom slučaju muž ne smije koristiti kondom da bi se zaštitio, jer je to preveliki grijeh.

No, pazite, kada o grijehu govorimo, govorimo o tome da li će nečija duša poslije smrti iči k Meni, ili k Mojem Braci.

I sad razmislimo o tome: Nije li za Svetu Majku zapravo dobro, da što više ljudi pati na ovom svijetu i u bolovima umru od AIDS-a, imajući pri tome dovoljno vremena da se za svoje grijehe pokaju i dušu svoju za vječnost spase? (Pogledajte tekst o Lazaru i bogatašu, i slučaj dvojice mladih razbojnika, to je slično).

Crkva je, nekada, ljude na mučila bacala, mučeći griješno tijelo za spas vječne duše. A evo, AIDS to radi sam!

Nedjelja je, pa hajde, jedno kratko pitanje o Mojoj Prijateljici Svetoj Majci Rimskoj Crkvi:

Što mislite o tome da Crkva, preko jednog "liberalnog" kardinala, vrlo oprezno postavlja pitanje ne bi li se ipak, tu i tamo, moglo dozvoliti upotrebu kondoma? Db bi li ipak korištenje zaštite od začeća moglo biti manje zlo od toga, da milijuni ljudi umiru od AIDS-a?

Što mislite o trenutnom stavu crkve da je umiranje od AIDS-a manje zlo?

Crkveni se ljudi inače uporno trude da šire svoje poglede na spolni i rodni moral. Recimo, pogledajte knjižic Andreasa Launa Ljubav i partnerstvo, tiskanoj 2005. Spolna ljubav mora, kaže on, "slijediti Božji plan", Ljubav je "izvorno duhovna", spolni užitak je prihvatljiv jedino kada je ljubavlju produhovljen, a to je moguće samo ako vodi u "tjelesno sjedinjenje" (naime, mora ići pimpek u picicu, nedozvoljivi su lizanje, guza i slična sodomija; samo tako, uz snagu koja dolazi od Svetog Duha, mogu supružnici biti "jedno tijelo"), a pri tome se ne smije onemogućavati plodnost, tj. mogućnost začeća, koja je dio Božjeg plana. (str. 79-85)

Da dodam: protestantski teolozi generalno su znatno tolerantniji, ali mnogih protestantski propovjednici, fundamentalistički "evangelici", i zajednice koje ih slijede, još su rigidniji od Svete Majke. Tako je trenutno u SAD u 16 država zabranjen oralni i analni seks, čak i među supružnicima. Jedan je muškarac na brakorazvodnoj parnici nastojao uvjeriti suca da je on dobar muž i da žena nema pravo tražiti razvod, da joj je on svime nastojao ugoditi i u krevetu, pa je, da prostite, lizao, i sudac mu je na licu mjesta odrapio mjesec dana zatvora. Pogledajte o tome web site National Coalition for Sexual FreedomI

Nastavljam razmišljati i pitanja postavljati o istome, o čemu sam u posljednja dva posta pisao/pisala.

Kako je moguće, da Božnastvo, koje je Logos, Govor, sa čovjekom raz-govara, tj. samog sebe dijeli?

A ako je i moguće, kao što kaže Ivan ("riječ je tijelom postala…"), da li je onda moguće da ta utjelovljena riječ ipak ostane Bogu istobitna (homeousia)?

Božanstvo se dijeli, a ipak ostaje isto? Svodi se na dio sebe samog, a ipak ostaje cjelovito?

Ne postoji li u tom reduciranju Božanstva na dio sebe samog ipak teška cijena, koju treba platiti? Ne samo u fizičkim mukama, koje je moj Braco podnio, nego i meta-fizička, mnogo teža cijena?

Nije li silazak Kristov na zemlju neminovno, u bitku (Božanstvu) samom, vezan sa padom Sotone? Krist kaže: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade." (Luka 10, 18).

Ranije, u starom zavjetu, Satan se spominje rijetko, i to tek kao jedan od anđela, ništa posebno loše u njemu nema (pogledajte Knjigu o Jobu, 1:6 i dalje). On je Protivnik (što riječ "satan" znači) tek onda, kada mu Otac/Majka naredi, da to bude.

NIje li neizbježno, zbog tog silaska/pada, da uvijek istodobno, kada ljudskom biću dobri duh nešto na desno uho govori, istovremeno zli duh nešto na lijevo uho govori? I nije li neizbježno onda da ljudsko biće često ne razlikuje koje je koje? Pa je onda često teško razlikovati dobro i zlo, i čovjek čini gore zločine nego sam Đavo, osobito ako je monoteist?

Jućer sam upitao/upitala: Ima li Božanstvo svijest o sebi?

(Koristim i muški i ženski rod govoreći o sebi, jer i Sotona naravno ima oba spola. Pa, između ostalog, Sotona je voljela isusa.

Ako i damo pozitivan odgovor, sigurno je, da se tu radi o nekoj vrsti "svijesti" koja je različita od ono ljudske.

Božanstvo je sveznajuće, vidi sve, zna sve, razumije sve. A to onda nameće pitanje: kako Ono može razgovarati sa čovjekom?

Razgovor je raz-govor, dija-log, neko dijeljenje govora, logosa. A Logos (riječ) je Božanstvo. (Pogledajte početak Evanđelja po Ivanu. Tamo piše "Riječ", u grčkom originalu to je "logos".)

Mi ulazimo u govor, dijelimo ga, da bismo mogli s drugim ljudima raz-govarati. Jezik je, kažu lingvisti i psihoanalitičari, "sustav razlika". (U razmatranjima o suštini monoteizma spomenuo sam psihoanalitičara J. Lacana koji te teme razvija).

Kako je onda uopće moguće, da Božanstvo raz-govara sa ljudskim bićem? Kada je Ono načelno nesposobno činiti razlike, i čini da sunce podjednako sije i na pravedne i na nepravedne?

I što bi mu/joj uopće moglo reći, što bi on(a) mogao/mogla razumjeti, ili čak uopće shvatiti, da mu se netko obraća, da mu netko želi nešto reći?

Ljudsko biće može, bar rudimentarno, komunicirati, razgovarati sa psom ili mačkom ili čak kravom, koji imaju neki rudiment svijesti o sebi.

Ali ragovor Božanstva sa ljudskim bićem? Nije li to kao kada ljudsko biće pokušava razgovarati sa stablom? (Usput, vrijedi čitati obimnu knjigu Stablo i čovjek!)

Kako bi stablo uopće moglo primijetiti, da mu želimo neku poruku prenijeti?

A nije li, možda, zapravo Božanstvo prema ljudskome biću isto kao stablo? Ljudsko biće pokušava s njim/njom raz-govarati, a ono uopće nije sposobno opaziti njegov/njezin pokušaj? I onda ljudsko biće, u svojem očaju, umišlja da ipak neki odgovor dobija?

Ljudsko biće ima svijest o sebi, svijest o svojem ja, ili strože filozofski rečeno, samosvijsst.

Svijest o tome što jesi, međutim, uvijek je vezana sa sviješću o onom, što nisi. Na pitanje "tko si ti?" ili "što si ti?" ljudsko biće odgovara raznim odednicama: "žena", "Talijan", "student", "sotonist", "plivač"... Navodeći ono što jesi, uvijek navodiš i ono što nisi.

Jesi osoba, jer si osoben(a), tj. od nečeg drugog različit(a). Na tome se svijest o sebi temelji.

A Božanstvo? Sveobuhvatno, sveznajuće, svemoguće?

(Koristim srednji rod, "božanstvo", jer pripisati mu/joj spol svakako je tek ljudska projekcija. Iz sličnog razloga, koristim srednji rod, "ljudsko biće", umjesto "čovjek".)

Nije li istina da Ono ne može imati svijest o sebi, kada nema ničeg, od čega se razlikuje?

Sve zna, ali ne zna samog sebe?

Da li je ono onda iznad, ili ispod čovjeka?

Nema li ljudsko biće jedno svojstvo, tj. svijest o sebi, koje Božanstvo nema, i ne može imati? (Božanstvo, filozofskim riječnikom, nije "biće", nego je "bitak", "Ja sam onaj/ona koji jesam".)

Pa je onda, za razliku od Božanstva, ljudsko biće sposobno rasti?

Neću više nedjeljne propovijedi pisati, jer, kako rekoh, vrijeme sada koristim sređujući ono, što sam u šest mjeseci pisanja ovdje pisao i smišljao.

No, da se tek javim sa dvije- tri riječi, skrećem vam danas pažnju na stihove koje je na svojem blogu naslovljenom Pater Lucifer objavila Vampyra. Objavljeni su 1. svibnja, pod naslovom Sve zbog jednog dječaka.



Evo, stvarno mi se svidješe ovi stihovi, i dijalektika života, koje je ova moja mlada ne-sljedbenica (jer ja sljedbenike nemam, i ona kaže da u Lucifera, iako mama njena to misli, zaljubljena nije - sotonisti su za Sotonu isti kao i svi drugi -isti, tj. glupisti), tako bolno svjesna. Njena je pjesmica jedna od iskrica u tami, zbog kojih je tzv. pakao ljepši od raja.

Prekjučer postavih pitanja: Da li je, bar ponekad, dobro činiti zlo, u dobru svrhu? Da li dobri ljudi, bar ponekad (a možda i često?) čine zla djela, a zli ljudi (Sotonini sljedbenici, recimo) dobra djela?

Kao svjedoka za ovu dilemu, citirat ću Vladka Mačeka, koji je u doba NDH bio pet mjeseci zatvoren u logoru Jasenovac. O tome je pisao u svojim memarima, izdanim poslije u emigraciji, a tek 2004. i u Hrvatskoj.

Uživao je poseban postupak, bio je smješten odjeljeno od ostalih zatvorenika u upravnu zgradu, nije bio fizički mučen i dobivao je dobru hranu. Ipak, bio je posve svjestan užasa, koji se u logoru događaju. Dijelio je neko rijeme sobu sa samim Ljubom Milošem, zapovjednikom logora. I evo, što o njemu piše.



Užasno? Uzvišeno?

Usporedite sa vapajem Tristana, koji je za jedan časak sa Izoldom spreman žrtvovati spas svoje duše, što spominjem u tekstu o romantičnoj ljubavi.

Isto? Slično? Posve različito?

Evo samo dve-tri riječi, na brzinu, da se javim.

SUICIDE GIRL je jučer skrenula pažnju na www.magija.com, stranice koje naravno znam, ali nažalost davno nisu osvježavane. Pa čime se to bave moji sljedbenici? Avaj, loše stvari stoje...

Stalno se nešto o sotonistima ili navodnim sotonistima i njihovim stvarnim ili navodnim nepodopštinama u medijima javlja, evo danas u Jutarnjem naslov: Sotonisti ukrali Isusove čavle!

Pa mislim, deca, stvarno... kradete čavle!?

Napisao sam par puta, a evo sada osjetih potrebu staviti i u opis bloga: SOTONA NIJE SOTONIST!

To je, naravno, jedan sotonski izum! Kako bilo, svim maturantima: nadam se da ste dobro prošli danas na hrvatskom i želim vam sve najbolje sutra i preksutra na matematici i stranom jeziku!

Pitanje iz teološke matematike: ako je 1=3, koliko je 3+1?

što, zapravo, imamo u vidu, kada nešto označavamo kao "dobro", a nešto drugo kao "zlo"? Da li je dobro samo po sebi, ili u odnosu na nešto drugo? U odnosu na Boga? U odnosu na drugog čovjeka?

Dobro je, kaže Biblija, slušati Boga. Da li dobrota prema Bogu znači biti dobar i prema drugim ljudima? Što kada Bog naredi da pokreneš sveti rat i poubijaš sve pripadnike nekog naroda? Što ako Bog naredi da žrtvuje svoga sina?

Što kada si uvjeren da je Božja volja da na muke staviš i spališ one koji u Njega ne vjeruju, ili vjeruju na pogrešan način? Da li to znači da je dobro činiti ljudima zlo?

A ako Sotona i njegovi đavoli u paklu muče griješnike poslije smrti, zar oni time ne vrše volju Božju da svi griješnici budu kažnjeni? Oni čine zlo, ali da li to njih čini zlim?

Ako se Sotona zao jer je neposlušan prema Bogu, da li to znači da on i ljudima stvarno želi i čini zlo?

Ne čine li često dobri ljudi zla djela a zli ljudi dobra djela?

Čemu treba težiti: biti dobar ili činiti dobro?

Evo nisam se javljao ovdje punih 40 dana; taj broj, inače, u kršćanskoj simbolici (to je u gotici bilo jako korišteno) broj je pročišćenja i oslobođenja, pa je tako npr. moj Braco bio 40 dana u postinji, kada se trapio, pročišćavao i moja iskušenja savladavao.

A i Sotona, naravno, podvrgnut je iskušenjima, jer, kako više puta pisah, dobro i Zlo, jin i jang su uvijek povezani, i kako je dobro napastovano od zla, tako je i zlo napastovano od dobra, a i meni samom katkad nije lako razaznati koje je koje!

Ne bi li se svatko, tko sebe smatra dobrim, koji suosjeća sa onima u nevolji, morao zamisliti nad novozavjetnom poukom da mu nakon smrti, kad ode u raj, neće biti dozvoljeno biti suosjećajan, kako pisah u propovijedi o Lazaru i bogatašu?

Mene, recimo, to pitanje muči. A ako sam osuđen mučiti samoga sebe, da li sam onda zao kada mučim druge, a to je zapravo po odredbi Oca koji meni predaje ne samo duše,nego i tijela sposobna za patnju, da ih kazni za grijehe, što su mojim napastima popustili.

Vidim, da i kroz to razdoblje ima u prosjeku 27 "hits" dnevno, što mi je milo.

Ako mi bude volja, povremeno ću možda nešto napisati ovdje ponovo.

A ima još metafizičkih i teoloških tajni, koje idu dalje od onoga, što sam do sada napisao ovdje, i koje se mučim artikulirati. Pisah vam više puta, o toj muci s riječima! Jezik je konačan, duh je bskonačan. Pa sam zato odlučio ostaviti to po strani i srediti ono, što sam do sada napisao, prije nego krenem dalje. Kao što najavih, pripremam knjigu. Jedan je ciklus zatvoren, u onome što sam u šest mjeseci objavio ima obilje materijala, koji treba srediti.